Apostille i prijevod pasoša za kupovinu nekretnine u Turskoj

Apostille i prijevod pasoša predstavljaju dva odvojena zahtjeva pri kupovini nekretnine u Turskoj i odnose se na različite dokumente, a ne putuju zajedno. Apostille se stavlja na javne isprave sastavljene u inostranstvu, poput punomoći sačinjene kod stranog notara, i prema članu 5 Haške konvencije iz 1961. godine potvrđuje samo potpis, svojstvo u kojem je potpisnik djelovao i pečat, nikada sadržaj. Pasoš uopšte ne ulazi u taj lanac: Your Key Türkiye, vlastiti portal Generalne direkcije za zemljišne knjige i katastar namijenjen stranim investitorima, traži turski prijevod identifikacionog dokumenta samo kada nije napisan latiničnim pismom, zbog čega većina evropskih kupaca plaća prijevod koji niko nije tražio. Apostille se u dosje o identitetu vraća u jednoj situaciji: pasoš bez polja za državljanstvo ne prihvata se samostalno i mora biti praćen izvodom iz matične knjige ili rodnim listom sa apostilleom. Tamo gdje je apostille potrebna, njena forma odlučuje da li će proći kontrolu: Konvencija zahtijeva kvadrat stranice najmanje devet centimetara, naslov na francuskom jeziku i pečat na mjestu spajanja ako se nalazi na priloženom listu, a odštampana apostille koja ne navodi na koji se dokument odnosi biva odbijena. Trošak ide suprotno od očekivanog, jer registar Haške konferencije tursku apostille navodi kao besplatnu, dok ovjereni prijevod prema notarskoj tarifi za 2026. godinu košta 667,67 TRY po stranici. Dva puta u potpunosti uklanjaju cijeli lanac: punomoć potpisana kod turskog notara ili konzulata, a kupci iz Njemačke, Francuske, Holandije, Poljske ili Bosne i Hercegovine mogu u potpunosti izostaviti apostille na dokumentima o ličnom stanju tražeći višejezični izvod izdat na osnovu Bečke konvencije iz 1976. godine.

Šta apostille potvrđuje, a šta ne

Apostille potvrđuje samo tri usko određene stvari o stranoj javnoj ispravi, a sadržaj isprave nije jedna od njih. Konvencija od 5. oktobra 1961. o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava, koju je sačinila Haška konferencija za međunarodno privatno pravo, u članu 5 navodi da apostille "potvrđuje autentičnost potpisa, svojstvo u kojem je lice koje je potpisalo ispravu djelovalo i, gdje je to primjenjivo, identitet pečata ili žiga kojim je isprava snabdjevena." Ništa u toj rečenici ne dotiče pitanje da li su činjenice navedene u ispravi tačne.

Praktična posljedica je važna za kupca u Alanyi, primorskom okrugu provincije Antalya. Apostille na vjenčanom listu turskom službeniku govori da lice koje ga je potpisalo kao matičar zaista obavlja tu funkciju. Ne govori mu da brak i dalje postoji. Turski organi sam dokument čitaju zbog njegovog sadržaja, a apostille čitaju samo zbog porijekla, zbog čega dokument sa apostilleom i dalje može biti odbijen zbog svoje suštine.

Turska je ratifikovala Konvenciju 31. jula 1985. godine, a za Tursku je stupila na snagu 29. septembra 1985. godine. Haška konferencija je zabilježila 130 država ugovornica prema stanju na 30. juni 2026. godine. Član 2 obavezuje svaku državu ugovornicu da obuhvaćene isprave izuzme od legalizacije, pri čemu legalizacija označava stariji lanac u kojem diplomatski ili konzularni službenici potvrđuju potpis, svojstvo potpisnika i identitet pečata. Član 3 zatim ograničava ono što se može zahtijevati na dodavanje same apostille, koju izdaje nadležni organ države iz koje isprava potiče.

Član 3 sadrži i drugu rečenicu koju većina vodiča izostavlja, a koja će kasnije biti važna. Zahtjev se može ukinuti ako su nacionalni zakoni ili sporazumi između zainteresovanih država taj zahtjev ukinuli ili pojednostavili. Upravo je ta rečenica pravna vrata kroz koja neki dokumenti stižu na turske šaltere potpuno bez apostille.

Zašto pasoš ne nosi apostille

Pasoš ne prolazi kroz lanac apostille, jer turska Direkcija za zemljišne knjige (Tapu Müdürlüğü) sam pasoš čita kao identifikacioni dokument, a ne kao stranu javnu ispravu koju treba ovjeriti. Član 1 Konvencije iz 1961. godine definiše isprave koje su njome obuhvaćene kao isprave koje potiču od sudova, upravnih organa, notara, te službene ovjere stavljene na privatne isprave. Pasoš u praksi ostaje izvan tog lanca i nijedan turski organ pri kupovini nekretnine ne traži apostille na pasošu.

Firme koje prodaju apostille za pasoš ne izmišljaju tu uslugu niotkuda. Notarski ovjerena kopija pasoša može dobiti apostille u zemljama čiji propisi notarsku ovjeru tretiraju kao javnu ispravu, pri čemu apostille tada potvrđuje potpis notara, a ne sam pasoš. To je sasvim drugi predmet od onog s kojim radi turski ured. Kupac koji naruči apostille za pasoš radi transakcije u Alanyi plaća za ovjeru dokumenta koji turski registar nikada nije tražio u tom obliku.

Član 1 isključuje i nešto što stranim kupcima štedi mnogo administracije. Isprave koje sačine diplomatski ili konzularni predstavnici u potpunosti su izvan Konvencije. Punomoć sačinjena u turskom konzulatu stoga je izvan režima apostille po samom pravilu o obuhvatu Konvencije, a ne iz administrativne ljubaznosti, i to je strukturni razlog zašto konzularni put preskače i apostille i ovjereni prijevod.

Da li turski zemljišnoknjižni ured traži prijevod vašeg pasoša?

Pasoš napisan latiničnim pismom ne treba turski prijevod kod Direkcije za zemljišne knjige, a prijevod se traži samo kada je dokument napisan drugim pismom. Your Key Türkiye, vlastiti portal Generalne direkcije za zemljišne knjige i katastar namijenjen stranim investitorima, navodi dokumente potrebne za sticanje nekretnine od strane stranog državljanina i taj uslov stavlja u zagradu: dostavlja se identifikacioni dokument ili pasoš, "zajedno s turskim prijevodom ako nije napisan latiničnim pismom."

Ovo pravilo potiče iz okružnica o provjeri identiteta koje Direkcija izdaje za transakcije sa strancima. Okružnica 2019/11 (1805) od 20. avgusta 2019. godine, koja se poziva na Okružnicu 2013/13 (1750) od 16. septembra 2013. godine o provjeri identiteta u zemljišnoknjižnim transakcijama koje se tiču stranaca, nalaže uredima da "se podaci koji se pojavljuju na identifikacionom dokumentu ili pasošu lica preuzimaju onako kako su napisani latiničnim slovima, a skraćenice i znakovi koriste tačno onako kako se pojavljuju." Ured koji latinična slova prepiše direktno sa stranice s podacima nema šta poručiti na prijevod.

Četiri stranice o nekretninama koje se najbolje rangiraju na ovo pitanje strancima govore suprotno. Spot Blue, Terra Real Estate, VIP Royal Estate i investment.com.tr redom predstavljaju notarski ovjeren prijevod pasoša kao standardan uslov za kupovinu u Turskoj, bez pominjanja uslova o pismu. Za kupca iz Njemačke, Holandije, Švedske, Norveške, Danske, Finske, Poljske, Francuske ili Bosne i Hercegovine to znači da mu se prodaje usluga za korak koji registar ne traži.

Pravilo zavisi od pisma dokumenta, a ne od državljanstva njegovog nosioca. Ruski, ukrajinski, kazahstanski i kineski pasoši na stranici s podacima, pored nacionalnog pisma, imaju i transliteraciju na latinicu, a da li konkretan ured to smatra ispunjenjem uslova, procjena je tog ureda. Zemljišnoknjižni registar takođe ne govori u ime ostatka države. Druge turske institucije primjenjuju vlastita pravila prema klijentima, a banka nije vezana onim što prihvata zemljišnoknjižni ured.

Šta se dešava ako vaš pasoš ne pokazuje državljanstvo

Pasoš bez polja za državljanstvo se samostalno ne prihvata za provjeru identiteta kod turskog zemljišnoknjižnog ureda, a popunjavanje te praznine jedino je mjesto u kupovini nekretnine gdje se apostille odnosi na dosje o identitetu samog kupca. Odjel za inostrane poslove Generalne direkcije za zemljišne knjige i katastar utvrdio je ovo pravilo u uputstvu od 13. decembra 2019. godine, pod brojem 36189470-125.01.01-E.4386686, izdatom na osnovu dvije okružnice o provjeri identiteta.

Uputstvo je nedvosmisleno u pogledu posljedice. Kada pasoš ne sadrži državljanstvo nosioca, uredima se nalaže da ga ne prihvataju samostalno, već da zahtijevaju ili strani identifikacioni dokument koji otkriva državljanstvo ili važeći dokument koji pokazuje status državljanstva. Njegove završne riječi glase da će se u suprotnom "sa takvim pasošima obavljati nikakva transakcija."

Apostille se pojavljuje upravo u načinu pribavljanja tog dokumenta o državljanstvu. Dokument koji pokazuje državljanstvo, poput izvoda iz matične knjige ili rodnog lista, mora biti predočen u originalu sa apostilleom ako je država izdavanja članica Haške konvencije, odnosno u originalu sa potpisom i pečatom organa izdavanja, ovjerenim od strane turskog konzulata u toj državi, ako nije. Treći put prihvata dokument koji je izdao vlastiti konzulat podnosioca zahtjeva u Turskoj, čije je potpise odobrilo tursko Ministarstvo vanjskih poslova.

Kupci koji kupuju preko punomoćnika nasljeđuju isti problem. Uputstvo zahtijeva da je punomoć korištena za transakciju sama izdata na osnovu pasoša koji ispunjava ove uslove, ili da punomoćnik dostavi dokument o državljanstvu. Punomoćnik koji dođe u Direkciju za zemljišne knjige u Alanyi sa važećom punomoći i pasošem bez naznake državljanstva ima nepotpun dosje.

Praktičan korak traje deset sekundi. Otvorite stranicu s podacima u pasošu i potražite polje označeno kao državljanstvo. Ako to polje postoji, pitanje dokumenta o državljanstvu se ne postavlja. Ako ne postoji, dokument o državljanstvu i njegov put ovjere trebaju biti u dosjeu od samog početka, jer njegovo pribavljanje nakon zakazivanja termina košta sedmice.

Koja turska institucija šta traži

Četiri institucije obrađuju dokumente stranog kupca tokom kupovine, a svaka odgovara drugačijem skupu propisa, zbog čega se odgovor na pitanje "da li mi treba prijevod" mijenja od šaltera do šaltera. Tretiranje svih njih kao jednog sistema proizvodi kontradikcije koje kupci pronalaze između vodiča.

Zahtjev za sudskog tumača dijeli se po istoj liniji, i ta podjela nije kozmetička. Kod Direkcije za zemljišne knjige sudski tumač je potreban kada stranka ne govori turski, a Your Key Türkiye precizira da tumač mora biti ovlašten od strane regionalne pravosudne komisije. Kod notara kvalifikacija ide potpuno drugim kanalom: prema članu 96 Pravilnika uz Zakon o notarima, notar ne smije povjeriti prijevod licu čiji zapis zakletve nije pohranjen u dosjeu tog notara. Turska ne vodi jedinstven nacionalni registar sudskih prevodilaca, i to ko se smatra takvim odlučuju dva odvojena organa, u zavisnosti od toga za kojim šalterom stojite.

Koji dokumenti u kupovini zaista nose apostille

U stranoj kupovini u Alanyi ponavlja se šest vrsta dokumenata, a samo tri od njih prolaze kroz lanac apostille. O odgovoru odlučuje mjesto nastanka dokumenta, a ne njegova važnost.

Vjenčani ili rodni list ulaze na ovu listu pod specifičnim okolnostima, a ne rutinski. Kupovina na ime djeteta, utvrđivanje statusa bračnog partnera ili podnošenje zahtjeva za državljanstvo, svako od toga u dosje uvlači dokument o ličnom stanju, a ti dokumenti slijede put apostille, osim ako se primjenjuje izuzetak opisan dalje u tekstu.

Redoslijed koraka i šta košta obrnuti redoslijed

Prvo apostille u zemlji u kojoj je dokument izdat, zatim prijevod u Turskoj. Obrtanje ova dva koraka baca novac na prijevod, jer apostille naknadno stiže kao svježa, neprevedena stranica priložena dokumentu, a turski ured koji čita dosje treba apostille na turskom jednako koliko i sam dokument.

Za dokument sačinjen u inostranstvu slijedite ova četiri koraka tim redom.

1. Pribavite dokument od organa koji ga je izdao, u originalu, a ne kao fotokopiju.
2. Odnesite ga nadležnom organu u istoj toj zemlji radi apostille, a to je organ koji odredi zemlja iz koje dokument potiče, nikada turski organ.
3. Pošaljite original sa priloženom apostilleom u Tursku, jer skenirani dokument ne prolazi kontrolu registra osim ako je apostille provjeriva elektronska apostille.
4. Poručite ovjereni prijevod na turski unutar Turske, kod prevodioca čiji je zapis zakletve pohranjen kod notara koji ga ovjerava.

Prijevodi sačinjeni u inostranstvu ne rješavaju problem unaprijed. Strani prijevod ne nosi napomenu koju turski organi traže, a turski notar ga ne može ovjeriti kao vlastiti prijevod ako zapis zakletve prevodioca nije u dosjeu tog notara. Planirajte budžet za izradu prijevoda na licu mjesta, a ne za prihvatanje stranog prijevoda, a koliko sudski prevodilac i notar naplaćuju u Turskoj navedeno je posebno u tarifi naknada.

Privatni dokumenti dodaju korak prije apostille, a ne poslije nje. Privatno sačinjen ugovor nije javna isprava, pa ga notar u zemlji porijekla prvo mora pretvoriti u takvu ispravu notarskom ovjerom, a apostille tada potvrđuje potpis notara.

Prilikom određivanja cijene prijevoda uračunajte i samu apostille. Član 4 Konvencije apostille smješta na dokument ili na priloženi list (allonge), čime apostille postaje dio isprave koju turski ured prima, a ne prateća napomena, pa njen francuski naslov i numerisana polja idu prevodiocu zajedno sa svime ostalim. Turska notarska tarifa za 2026. godinu pojačava taj efekat, jer član 96 Pravilnika uz Zakon o notarima naknadu za prijevod obračunava prema broju stranica službenog papira koji notar odštampa nakon prijevoda, a ne prema broju predatih stranica. Dvostranična punomoć sa apostilleom na posebnom listu redovno na izlazu daje tri stranice turskog teksta, a procjena koju kupac napravi brojeći listove u ruci ispada preniska.

Zašto važeća apostille i dalje biva odbijena kod turskog zemljišnoknjižnog ureda

Turski zemljišnoknjižni ured odbija apostille koja ne ispunjava formalne zahtjeve Konvencije, a četiri navedena nedostatka su oblik, jezik naslova, pečat na mjestu spajanja i generičko izdavanje. Your Key Türkiye objavljuje ove kriterije, i oni predstavljaju najprecizniji prikaz ovog pitanja dostupan na bilo kom jeziku.

Apostille mora slijediti obrazac priložen uz Konvenciju, sačinjen "u obliku kvadrata sa stranicama dužine najmanje devet centimetara," i mora biti stavljena na sam dokument ili na list koji je uz njega priložen. Naslov nije opcionalan niti prevodiv: član 4 Konvencije zahtijeva da naslov "Apostille (Convention de La Haye du 5 octobre 1961)" stoji na francuskom jeziku, a tursko pravilo ponavlja da je francuski naslov obavezan čak i kada je ostatak apostille na drugom jeziku.

Kada se apostille nalazi na posebnom listu, koji se jezikom Konvencije naziva allonge, turski zahtjev je da list bude spojen sa dokumentom i da "pečat organa koji ovjerava bude stavljen na mjestu spajanja." Veza između apostille i dokumenta mora biti jasno odrediva iz samog papira.

Četvrti nedostatak kupci najčešće susreću, a obično potiče od stranog notara, a ne od samog kupca. Neki notari prilažu apostille u obliku fotokopije, ili prilažu apostille izdatu uopšteno, a ne za taj konkretan dokument. Your Key Türkiye navodi da se apostille "izdate uopšteno, a ne posebno za predati dokument, na primjer u odštampanom obliku, iz kojih se ne može razumjeti na koji se dokument odnose, ne mogu prihvatiti."

Način uvezivanja i elektronsko izdavanje otvaraju vlastita pitanja, a oba imaju odgovore. Punomoć koja se proteže na više od jedne stranice ne treba potpis na svakoj stranici kada je uvezana tako da se stranice ne mogu razdvojiti bez vidljivog oštećenja, iako prva i posljednja stranica moraju nositi pečat ili žig organa koji izdaje. Elektronske apostille se prihvataju kada QR kod ili internet adresa odštampana na apostille uspostavlja vezu između apostille i dokumenta.

Ko izdaje apostille u vašoj zemlji

Nadležni organ je onaj koji odredi zemlja iz koje dokument potiče, nikada turski organ, a mijenja se od zemlje do zemlje, a često i po vrsti dokumenta unutar iste zemlje. Haška konferencija vodi jedini mjerodavni registar tih određenja, a upisi za četrnaest tržišta na kojima AKEA posluje izgledaju ovako.

Njemačka, Švedska i Francuska svaka na svoj način zbunjuju kupce. Njemačka nema jedinstvenu kancelariju za apostille, a podjela ne ide samo po regiji nego i po vrsti dokumenta, pa punomoć sačinjena kod njemačkog notara ide predsjedniku Landgerichta, dok izvod iz matične knjige ide Regierungspräsidentu. Švedska je tu funkciju decentralizovala na javne notare i ne vodi njihovu nacionalnu listu, zbog čega je prvi zadatak švedskog kupca pronaći notara, a ne pronaći kancelariju. Francuska je funkciju prenijela na notarske komore, pa francuski kupac koji slijedi stariji vodič do cour d'appel dolazi na pogrešan šalter.

Objavljene cijene zahtijevaju vlastiti oprez. Svaki iznos se nalazi na stranici sa vlastitim datumom ažuriranja, a četiri od njih su starija od 2025. godine. Ove iznose čitajte kao red veličine koji je registar zabilježio tog datuma i aktuelnu cijenu potvrdite direktno kod nadležnog organa.

Kada apostille uopšte nije potrebna

Kupci sa pet AKEA-inih tržišta mogu turskom organu dostaviti rodni ili vjenčani list potpuno bez apostille, pod uslovom da je dokument izdat kao višejezični izvod o ličnom stanju. Tursko Ministarstvo vanjskih poslova ovaj izuzetak direktno navodi u svom saopštenju o usluzi e-Apostille, a instrument u pozadini jeste Konvencija o izdavanju višejezičnih izvoda iz matičnih knjiga, potpisana u Beču 8. septembra 1976. godine pod okriljem Međunarodne komisije za lično stanje.

Ministarstvo navodi države ugovornice: Njemačku, Austriju, Belgiju, Španiju, Francusku, Grčku, Italiju, Luksemburg, Holandiju, Portugal, Švicarsku, Tursku, Sloveniju, Hrvatsku, Sjevernu Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru, Poljsku, Moldaviju, Litvaniju, Estoniju, Rumuniju, Bugarsku i Zelenortska Ostrva. Za dokumente o ličnom stanju predočene tim državama, Ministarstvo piše da "nije potreban nikakav dodatni postupak ovjere (apostille ili e-Apostille)." Njemačka, Francuska, Holandija, Poljska i Bosna i Hercegovina se sve nalaze na toj listi, i sa svih pet tržišta kupci dolaze u Alanyu.

Izuzetak je uži nego što na prvi pogled izgleda, a o tome da li pomaže odlučuju dva ograničenja. Odnosi se na sam višejezični izvod, standardni obrazac koji matični ured izdaje na zahtjev, a ne na uobičajeni nacionalni izvod te zemlje. Njemački kupac koji naruči mehrsprachiger Auszug kod Standesamta ulazi u izuzetak, dok isti kupac koji naruči standardni Geburtsurkunde ne ulazi. Drugo ograničenje je sama lista. Švedska, Norveška, Danska, Finska, Rusija, Ukrajina, Kazahstan i Kina nisu članice, pa kupci iz tih zemalja slijede uobičajeni put apostille.

Upravo član 3 Konvencije iz 1961. godine ovo čini zakonitim, a ne izuzetnim, jer dozvoljava da se zahtjev za apostille ukine tamo gdje su ga sporazumi između zainteresovanih država već ukinuli. Kod matičnog ureda u svojoj zemlji zatražite višejezičnu verziju po imenu. Obrazac u većini država članica košta isto koliko i redovni izvod, a uklanja korak vrijedan dvije sedmice čekanja.

Ako je vaša zemlja izvan Konvencije

Kupci iz zemlje koja nije članica Konvencije umjesto toga slijede stariji lanac konzularne legalizacije, koji obuhvata tri ovjere umjesto jedne. Tursko pravilo o zemljišnim knjigama precizno navodi ovu alternativu: kada dokument potiče iz zemlje koja nije članica Konvencije, potpis i pečat organa izdavanja mora odobriti turski konzulat u toj zemlji.

Na tom putu tri koraka slijede jedan za drugim. Organ izdavanja potpisuje dokument, viši organ u toj zemlji ovjerava taj potpis, a turski konzulat potom odobrava potpis i pečat tog višeg organa. Svaki korak zahtijeva vlastiti termin, a konzularna faza je ona na čije trajanje kupac ne može uticati.

Karta se promijenila dovoljno nedavno da stariji savjeti mogu zavesti. Haška konferencija je zabilježila 130 država ugovornica prema stanju na 30. juni 2026. godine, a među nedavnim pristupanjima su Kina, čijim je pristupanjem uklonjen konzularni lanac za kineske kupce, te Bangladeš, Alžir, Vijetnam i Tajland, od kojih neki još uvijek imaju datume stupanja na snagu koji tek predstoje. Prije nego što pretpostavite bilo koji put, provjerite svoju zemlju u tabeli statusa Haške konferencije, jer zemlja koja je pristupila prije dvije godine u vodičima napisanim ranije i dalje može biti opisana kao izvan Konvencije.

e-Apostille u Turskoj i ko je zaista može koristiti

Turska izdaje elektronske apostille od 1. januara 2019. godine, a usluga obuhvata dokumente koje država proizvodi elektronskim putem, a ne cijeli spektar turskih javnih isprava. Saopštenje Ministarstva vanjskih poslova bilježi ovaj redoslijed. Uvjerenja o nekažnjavanju i sudske presude koje elektronski proizvodi Ministarstvo pravde prve su uvedene preko eapostil.gov.tr. Izvodi iz matičnih knjiga koje proizvodi Generalna direkcija za stanovništvo i državljanstvo pridružili su se u junu 2021. godine. Zahtjevi preko portala e-Devlet za uvjerenja o nekažnjavanju otvoreni su 11. aprila 2022. godine, a od 18. decembra 2023. godine korisnici mogu generisati dokument i zatražiti e-Apostille na jednom ekranu putem turkiye.gov.tr.

Višejezični izvodi o rođenju, vjenčanju i smrti još uvijek nisu dio elektronske usluge. Ministarstvo ih opisuje kao planirane, što znači da turski dokument o ličnom stanju potreban danas u inostranstvu i dalje ide u papirnom obliku guvernerstvu ili okružnoj upravi.

Turska strane elektronske apostille prihvata pod uslovom provjere, a ne automatski. Kada punomoć stigne sa e-Apostille, ured uspostavlja vezu između apostille i dokumenta putem QR koda, ako postoji, ili putem internet adrese odštampane na apostille. Dokumenti prolaze samo kada je ta veza uspostavljena, što znači da e-Apostille čiji je portal za provjeru nedostupan ne prolazi, na isti način kao pocijepan allonge list.

Asimetrija pristupa je dio oko kojeg se isplati unaprijed planirati. Portal e-Devlet zahtijeva turski izdat identifikacioni broj koji počinje sa 98 ili 99, a poštanski operater šifru izdaje na osnovu dokumenata iz kategorije boravka. Kupac koji je u Alanyu došao sa turističkim pečatom nema ni jedno ni drugo, pa je elektronski put zatvoren upravo za osobu koja najvjerovatnije dokumente organizuje na daljinu. Papirni put preko guvernerstva ostaje otvoren za svakoga.

Apostiliranje turskog dokumenta za upotrebu u vlastitoj zemlji

Turski dokument koji se koristi u inostranstvu treba tursku apostille, a izdaju je dva turska organa, zavisno od toga da li je dokument administrativan ili sudski. Lanac djeluje u oba smjera, a drugi smjer se u vlasništvu javlja kasnije nego što kupci očekuju. Turska tapija korištena za podršku zahtjevu za hipoteku u matičnoj zemlji, turska poreska evidencija predata stranom poreskom organu i dokaz o vlasništvu turske nekretnine predat uz zahtjev za vizu, svako od toga zahtijeva isti postupak u obrnutom smjeru.

Apostille izdaju dva turska organa, a podjela ide po vrsti dokumenta, a ne po praktičnosti.

Pravilo na kojem se ljudi najčešće spotaknu je teritorijalno. Nadležni organ je uvijek onaj u mjestu gdje je dokument izdat, a ne onaj gdje nosilac živi. Tapija koju je izdala Direkcija za zemljišne knjige u Alanyi ide okružnoj upravi u Alanyi ili provincijskom guvernerstvu u Antalyi, a vlasnik koji se u međuvremenu preselio u Istanbul za to ne može koristiti istanbulsko guvernerstvo.

Cijena i prijevod se na ovoj dionici raspoređuju drugačije. Registar Haške konferencije, prema ažuriranju iz juna 2022. godine, bilježi trošak turske apostille kao besplatan, što ovaj korak čini najjeftinijim u oba smjera. Prijevod pripada odredištu, a ne Turskoj, jer zemlja koja prima dokument odlučuje ko smije prevoditi za njene vlastite organe.

Izračunati primjer: koliko papirni lanac košta švedskog kupca

Švedski kupac, suočen sa tri puta do važeće punomoći, na najjeftinijem putu plaća otprilike 12,50 EUR turskih notarskih naknada, naspram apostille od 30 do 100 EUR plus kurirska služba i prijevod na putu koji se odvija bez napuštanja zemlje. Kupac u ovom primjeru živi u Stockholmu i želi da punomoćnik u njegovo ime dovrši kupovinu u Mahmutlaru, primorskom naselju u okrugu Alanya provincije Antalya. Turski iznosi potiču iz tarifa naknada za 2026. godinu i preračunati su po kupovnom kursu Centralne banke Republike Turske od 1 EUR = 55,9845 TRY, zabilježenom 28. avgusta 2026. godine.

Put A, švedski notar plus apostille. Javni notar u Stockholmu sačinjava ili ovjerava punomoć i, budući da je nadležni organ u Švedskoj, sam izdaje i apostille. Registar Haške konferencije švedsku apostille navodi u rasponu od 300 do 1.000 SEK, otprilike 30 do 100 EUR, uz naknadu samog notara. Dokument zatim putuje u Tursku kurirskom službom i treba mu ovjereni prijevod na turski. Turska notarska tarifa za 2026. godinu naknadu za prijevod postavlja na 667,67 TRY po stranici, obračunato prema broju stranica službenog papira koji notar odštampa nakon prijevoda, a ne prema broju predatih stranica, pa punomoć koja ispuni dvije stranice turskog teksta košta 1.335,34 TRY, oko 24 EUR.

Put B, turski notar tokom obilaska nekretnina. Kupac potpisuje pred notarom u Alanyi. Naknade za 2026. godinu su taksa od 307,90 TRY po potpisu prema tarifnom listu Zakona o taksama, notarska naknada utvrđena na 30 posto te takse prema članu 1 Turske notarske tarife za 2026. godinu, što iznosi 92,37 TRY, te naknada za službeni papir za punomoć od 298,00 TRY, utvrđena komunikeom Ministarstva trezora i finansija o vrijednosnim papirima. Ove tri stavke zajedno iznose 698,27 TRY, oko 12,50 EUR, uz naknadu za sastavljanje od 80,68 TRY po stranici. Ne nastaje ni apostille ni prijevod, jer je dokument turski od trenutka nastanka.

Put C, turski konzulat u Stockholmu. Konzulat direktno izdaje turski dokument, pa otpadaju i apostille i prijevod. Konzularne naknade se ne preračunavaju po tržišnom kursu. Zakon o taksama bilježi da od 1. januara 2026. godine turski karijerni i počasni konzulati primjenjuju kurs razmjene od 1 USD za 43,05 TRY sa koeficijentom 1,850, utvrđen Komunikeom br. 99 objavljenim u Službenom listu od 31. decembra 2025. godine. Tačan iznos zatražite od konzulata, umjesto da ga procjenjujete na osnovu notarske tarife.

Ovo poređenje obrće ono što kupci pretpostavljaju. Apostille je jeftin korak, a u Turskoj je besplatna, dok je prijevod skup korak, a put koji eliminiše oba troška košta manje od jedne jedine stranice ovjerenog prijevoda. Kupac koji već planira obilazak nekretnina cijeli problem rješava potpisivanjem u Alanyi, a kupac koji ne može putovati trebalo bi prvo da provjeri cijenu u konzulatu prije nego što pretpostavi da je lokalni notar jednostavnije rješenje.

Kada se ime u pasošu ne poklapa sa ostalim dokumentima

Turski zemljišnoknjižni ured upoređuje imena znak po znak sa pasošem, pa pravopis koji varira između dokumenata dosje potpuno zaustavlja, a ne samo usporava. Pravilo o provjeri identiteta zahtijeva da uredi podatke preuzimaju onako kako su napisani latiničnim slovima u identifikacionom dokumentu, koristeći skraćenice i znakove tačno onako kako se pojavljuju, što uredu ne ostavlja nikakvu slobodu da uskladi dva zapisa imena iste osobe.

Kod kupaca u Alanyi ponavljaju se četiri vrste neslaganja. Prvo proizvodi transliteracija, kada rusko, ukrajinsko ili kazahstansko ime do latiničnog zapisa dolazi jednim sistemom u pasošu, a drugim u rodnom listu prevedenom godinama ranije. Drugo proizvode patronimici, koji se pojavljuju u izvodu iz matične knjige, a odsutni su na stranici s podacima u pasošu. Treće proizvode prezimena stečena brakom i dvostruka prezimena, kada je tapija otvorena u jednom obliku, a bankovni račun u drugom. Četvrto proizvode srednja imena, jer ih neki pasoši štampaju, a neki dokumenti izostavljaju.

Ispravka je administrativne, a ne pravne prirode, i mjesto joj je na samom početku. Odaberite pravopis tačno onakav kakav je odštampan na stranici s podacima u pasošu i zahtijevajte da taj isti pravopis nosi svaki dokument u dosjeu, uključujući ovjerene prijevode, punomoć i bankovni račun. Prevodilac koji radi na osnovu izvornog dokumenta sa drugačijim pravopisom će reprodukovati izvor osim ako mu se ne kaže drugačije, a nastali prijevod je tačan i beskoristan u isto vrijeme.

Ovo je jedino mjesto gdje prijevod pasoša zaista opravdava svoju cijenu. Kada pasoš nije na latiničnom pismu i naruči se prijevod, taj prijevod utvrđuje jedan mjerodavni latinični zapis za cijeli dosje, prema kojem se potom može provjeriti svaki naredni dokument.